Ovaj petak, 22. siječnja, Funkee Sapiensi će posjetiti Orahovicu. Klub "Blues" točnije. Eto... Mi smo jako kul pa da znate gdje ćemo biti vani. Naša večer neće biti uspješna ako nam se ne pridružite na plesnom podiju. Orahovica, here we come...

Prošle godine je izašlo nekoliko albuma koji ne spadaju u kategoriju hip-hopa, ali su sadržajem i kreativnošću više hip-hop od onoga što je najdraži reper vašeg najdražeg susjeda ikad izdao. Veliki pozdrav ljubljenim pripadnicima Movementa, Pangalaktiku i RoRo Apstraktu koji ove praznike provode u Švedskoj i, iako je samo slučajnost, tri albuma dolaze iz glasova, instrumenata i umova švedskih izvođača. Sve je povezano. Dakle, europski (pretežno švedski) non-hip-hop elektroprevladavajući umobolno dobri albumi 2009. godine.

Phoenix - Wolfgang Amadeus Phoenix

Teško je probiti se u svijetu glazbe. Ovaj francuski bend je dokaz toj tezi. Wolfgang Amadeus Phoenix je njihov četvrti studijski album i tek sada su uspjeli skrenuti pažnju čitavog svijeta na svoj rad. Nisam imao puno vremena da "prežvačem" ovaj album jer nabavio sam ga tek nedavno, ali od same produkcije do očekivano čudnih indie rock tekstova, ovo zaslužuje biti na ovoj listi. Gitarist grupe Brancowitz se posljednji pridružio grupi tek nakon što se njegov drugi bend raspao. Bend se zvao Darlin'. Ostala dva glazbenika iz Darlin'a su osnovali jednu drugu grupu. Možda ste nekada čuli za njih. Zovu se Daft Punk. Očit je utjecaj Daft Punka, Justicea, Aira, ali i svih onih britanskih bendova s određenim članom "the" ispred imena koje inače ne slušam (pretjerano generaliziram i ne možete mi ništa), ali kombinacija je uistinu izvedena maestralno. Love Like a Sunset je moj favorit na albumu zbog sedam i kusur minuta građenja momentuma da bi sve kulminiralo s nekolicinom stihova o kraju svega. Jedina stvar koju morate znati o Phoenixu - nikad zapravo nije kraj...

Kinny - Idle Forest of Chit Chat

Ako postoji jedan record label kojem uistinu bezgranično vjerujem to je Tru Thoughts. S Ninja Tuneom nekad imam trust issues, s Ubiquityem isto tako, hip hop labele ne bih trebao ni spominjati u istom dahu s ovima jer ne bih im ostavio da mi pripaze dijete dok idem isključiti umak bolognese u kuhinju (sin po imenu Noa kad bude, hvala na pitanju). Ali Tru Thoughts... Tru Thoughts uvijek dostavlja. Kinny je glazbeno obrazovana operna pjevačica. Nisam fan odustajanja, ali ponekada je nužno odustati od nečega za što čitav svijet misli da je dobro samo zato da pronađeš nešto što tebi znači još više. Kinny se pronašla. Posve je nebitno nalazi li se u glazbenoj podlozi samo minimalistička gitara ili čitav orkestar, Kinny svojim vokalnim sposobnostima ne dopušta instrumentalima da ju nadvladaju, a to nikako nije lak posao kada su za podloge zadužena imena poput TM Jukea, Nostalgie 77, Souldropa ili Quantic Soul Orchestra... Čak i da nema Kinny na ovom albumu, album bi bio odličan (iako pomalo nepovezan), ali svojim glasom ona svemu daje novu dimenziju, futuristički soul food za zaljubljene androide (usput, shout out Janelle Monae). Pjesma imena kao i album Idle Forest of Chit Chat je spoj nježne gitare, truba koje postaju sve glasnije i, ono najbitnije, Kinny i njezin glas i njezini tekstovi. "Didn’t you know? I was there, standing on your left-hand side, but fate was looking the other way." Znate kad vam jedan stih zaglavi na repeatu u glavi i ponavljate ga čitav dan? To je taj. K vragu, Kinny je ovdje. Nemojte gledati u drugu stranu. Nuff Said.

Little Dragon - Machine Dreams

2007. su također imali jedan od najboljih albuma godine, ali ove su updateali vlastiti katalog s još jednim odličnim albumom. Za razliku od svih "umjetnika" s prefiskom "Lil", izvođači s prefiksom "Little" prave dobru glazbu. Ovdje ubrajam Little Brother, Little People (švicarski producent s višestrukim ličnostima pa se nazvao u množini) i naravno Little Dragon. Čitav svijet voli ovaj švedski elektro soul pop kolektiv. Inače mrzim kategorije, ali želim vam riječima približiti kako zvuče, ali i sami znate da je najbolja metoda preslušati ono što ovi Šveđani imaju za vas. Hrpa sintova na jednom mjestu nije nikad zvučala ovako osvježavajuće, uz pjevanje prekrasne Yukimi Nagano, svemirski efekti koji su više izvan ovog svijeta od Kevina Spaceya... Nakon prvog slušanja ćete ga htjeti poslušati još jednom, nakon drugog još nekoliko puta, a nakon tih nekoliko puta ga nećete nikada maknuti s vašeg mp3 playera jer i vaš mp3 player je samo stroj koji ponekada želi sanjati uz predivan soundtrack.

Miike Snow - Miike Snow

Kada se nađem u društvu ljudi koji odluče riješiti se viška sline uz pomoć imena, lika i djela pale princeze popa Britney Spears upitam ih sljedeće pitanje. "Jeste li ikad čuli Toxic?". Nisam fan Britney Spears, ali imala je pristojan broj pristojnih pop pjesama. U Toxic sam još više počeo vjerovati kada je Mark Ronson uzeo materiju i remiksirao je zajedno s ODB-em i Tiggersima, ali sad ćemo se zadržati kod originala. Naime, producenti skriveni iza uspjeha singla gospođice Spears (ali i singlova Kylie Minogue i Madonne) su zapravo švedski producenti koji su formirali grupu Miike Snow zajedno s Amerikancom Andrew Wyattom. Određene osobe iz svijeta zabave smatraju da je bitna činjenica što je singl "Animal" bio dio serije Gossip Girl. Možda bih i ja da gledam, ali eto... Kritika je podijeljena oko ovog nosača zvuka (oduvijek sam volio taj izraz), ali kritičari nisu nikad igrali preveliku ulogu u mome životu jer sam sam odgovoran za formiranje vlastitog mišljenja. Pogotovo kad je pitanje o glazbi. Pop uz dodatak elektronike je toliko zarazan da ćete pjevušiti melodije s ovog albuma jako dugo nakon što stisnete stop na vašem stereo sustavu. Jedini problem je što ćete uistinu teško nagovoriti vlastiti kažiprst da pritisne stop.

Hudson Mohawke - Butter

Ross Birchards, poznatiji pod aliasom Hudson Mohawke je postao "netko" sa svojih četrnaest godina kada ušao u finale UK DMC DJ Championshipa što nikako nije mala stvar. Nakon izdavanja Hudson's Heeters mikstejpa, Polyfolk Dance EP-a i brojnih remiksa (od kojih mi je najdraži remiks već pomalo zaboravljene Tweet - OOPS Oh My), 23-godišnji producent iz Glasgowa je u orbitu izbacio album imena Butter. Poznajem nekoliko osoba kojima je ovo bio jedan od najiščekivanijih albuma godine i moja malenkost se također ubraja među njih. Album nikako nije savršen jer Hudson se ponekada izgubi u svim svojim idejama pa polifonija kojoj je pretjerano sklon dovodi do disonance i to je razlog zašto neke pjesme zvuče nedovršeno i usiljeno. Hudson Mohawkea mogu imenovati kompromisom između edIT-a, kalifornijskog producenta kojem ljubav prema sintetskim zvukovima ne da mira, i Teddy Rileya, mame i tate new jack swinga. Dok koristim riječ "kompromis" ne mislim apsolutno ništa loše već smatram da je mladi Škot uzeo najbolje iz oba svijeta i postao prepoznatljiv upravo zbog stvaranja glazbe koja, iako se odupire žanrovima, ima prizvuke hip hopa i r'n'b-a, ali uz toliko šizofrenih zvukova da to zvuči dosta čudno. Dobro čudno. Olivier Daysoul na pjesmi Joy Fantastic zvuči kao Andre3000 i sudeći po ostalim mišljenjima koja vidjeh na mreži svih mreža nisam bio jedini zavaran. Dam Funk, brada zadužena za svemirski funk na Stonesthrow Recordsu, također pruža doprinost debi albumu mladog Škota. Upravo Daysoul i Dam Funk su najočitiji primjer r'n'b niti vodilje koja je toliko dobro ispletena na vretenu koje vam neće dati spavati 100 godina da čak i najtvrđe hip hop glave neće imati ništa protiv. Maslac nije savršen, ali ga volimo unatoč svim manama. Slušamo li ovaj album dok čekamo novi? Svakako.

Zasigurno imam još 5 albuma koje moram spomenuti i 5 mikstejpova (zajedno s download linkovima) koje morate preslušati, tako da ćete imati što čitati na movement stranicama narednih dana...

Uvijek vaš (i uvijek samo svoj) Franjo... Ostajte dobro.

2010. je ovdje. Movement vam želi uistinu sve najbolje, hrpu glazbe i ljubavi jer jedino te dvije točkice u životu su bitne i daju mu smisao. Nadalje...

Ovo je potpuno subjektivan dojam o albumima koji su izdani 2009. godine, a za koje ja i isključivo ja (imenom i prezimenom Franjo Opačak) smatram da su vrijedni izdvajanja. U idućem postu ću se osvrnuti na barem još 5 albuma, tako da ovo nije konačna lista.

Najbolji albumi godine, ne nužno ovim redoslijedom su:

Mos Def - The Ecstatic

Mos Def je bio na tragu otpisivanja. Ne na način na koji sam otpisao Commona jer Common je prodao dupe i jednoga dana je sve uistinu prestalo imati smisla. Čini se da je Mighty Mosu jednostavno nedostajalo koncentracije i želje da napravi dobar album. Usporio je na glumačkom planu nakon odlične interpretacije Chucka Berrya u Cadillac Recordsu i glazbene sposobnosti su mu postale ponovno oštre, kreativne i kadre za velike stvari. Braća Jackson (ne Michael i Tito nego Michael i Otis Jr.) - Stonesthrow bogovi - Oh No i Madlib su producentski opremili većinu albuma i osjeti se sonična povezanost između pjesama, Mos je opet zanimljiv i ne zvuči više kao starac koji uz večeru počinje priče o svojim dogodovštinama iz rata nego se spremno naoružava i pokazuje da još uvijek ima snage nositi se s mladim generacijama. Neki su očekivali da će Ecstatic biti kao posljednji povratak Michaela Jordana u dresu Wizardsa, da će biti samo još jedan spori bek šuter koji ne može zakucati (hip hop analogijom ćete shvatiti što mislim), ali Mos je na sva zvona obznanio da je još uvijek ekstatičan čarobnjak koji može dati i mozak i hrabrost i srce kroz svoju glazbu svima koji ju trebaju.

Maxwell - BLACKsummers'night

Nakon 8 godina izbivanja iz svijeta glazbe, svijeta u kojem je stvorio ime i svijeta u kojem je pomogao definirati čitav jedan smjer glazbe nazvan neo-soul, Maxwell se napokon vratio. BLACKsummers'night nije "Urban Hang Suite niti Now, ali je ove godine jedan od boljih izdanih albuma, pogotovo zahvaljujući odličnom singlu Pretty Wings. Uz sve, ovo je "breakup ploča" godine, baš kao što je prošle godine to bio Kanyeov 808's and Heartbreaks. Lirika na albumu je solidna s obzirom da se neo-soul često smatra klišeiziranim žanrom s klišeiziranim stihovima, ali rečenice poput "Your face will be the reason I smile/ But I will not see what I cannot have forever" odaju dojam iskrenosti bez nepotrebnog prenemaganja. Album je kratak, ali jedina bitna stvar je da je Maxwell natrag. D'Angelo, a gdje si ti?

Kid Cudi - Man on the Moon: The End of Day

Cleveland, Ohio je posljednjih godina postao centar suvremenog/urbanog svijeta zbog jedne osobe. Kralj James, poznatiji pod imenom i prezimenom LeBron James je ondje započeo svoju vladavinu kao jedan od najboljih košarkaša današnjice. Tada se prošle godine na sceni pojavio LeBronov sugrađanin Kid Cudi. Nije kralj poput LeBrona, ali je dječak koji je donio odluku da će ostaviti trag u svijetu glazbe. Rezultat toga je ovaj Man on the Moon, album na kojemu se miješaju utjecaji indie rocka i hip hopa i kroz čitav album se proteže konzistentan i koherentan zvuk što je uistinu teška misija. Neki izvođači pokušavaju postići "kompletan zvuk" tijekom čitave karijere, Kid Cudi je uspio to na svom prvom studijskom albumu. Day N Nite je bio jedan od najvećih hitova protekle godine, pogotovo nakon veličanstvenog Crookers remixa, na albumu su surađivali i sveprisutni Kanye West, Common, MGMT i Ratatat. Kid Cudi nije za svačiji ukus, ali talent ovog momka je neporeciv i nesumnjivo je da je Cleveland dobio još jednu osobu koja podiže ugled grada na globalnoj razini.

Fashawn - Boy Meets World

Ono što je za 2007. bio "Below The Heavens" Blua i Exile, ove godine je to Boy Meets World. Prespavan odličan debi dvadesetogodišnjeg kalifornijskog emceeja koji pokazuje svu raskoš svog talenta preko dušepunih glazbenih podloga već spomenutog Exilea. Kao što i sam naslov albuma kaže, ovo je svjedočanstvo o odrastanju jednog klinca koji pri tome ima vještinu presavijanja slogova redoslijedom koji uistinu liječi dušu "I came to re-arrange the game from all angles/ Paid my dues, made my move to Lost Angels/ Rock like Aesop, sound like fables/ Kerosene flow melt microphone cables.". Zapadna obala Sjedinjenih Američkih Država je prije bila središte gangsta rapa, a neki novi klinci poput Fashawna i Blua stavljaju ljubav prema hip hopu na vrh piramide motiva i žanrova.

Lee Fields & The Expressions - My World

Meni osobno najdraži album godine. Iako je izašao u 2009., zvuči kao da je Marty McFly sjeo u svoj Delorean, vratio se u prošlost i izvukao ovo iz 1960ih. Lee Fields je dokaz da vas ljubav prema glazbi može održati živim. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina je bio aktivan bez većeg uspjeha, ali u ovom mileniju je uz pomoć Truth And Soul Recordsa te promocije Stonesthrow Recordsa uspio snimiti soul remek djelo koje se može mjeriti sa uspjesima Marvin Gayea, Curtis Mayfielda i Bobby Womacka. Prepjevana balada Supremesa "My World Is Empty Without You" i odlična posveta svim ženama "Ladies" nose album. Na Ladies Lee pjeva "you could take a bad day and make it right/ you could take a blind soul and make him see the light/ you can take a broken heart and make it new again/ you can break his heart and make him feel less than a man...". Baš poput širim masama nepoznate Sharon Jones ili planetarno popularne Amy Winehouse, Lee Fields je oživio soul.

Hvala na pažnji. Do čitanja...

 Što sad, radioglave? Znate gdje morate biti...

 Broj 13. Postoji čak i strah od broja 13 koji se zove triskaidekafobija, a zgrade u Americi nemaju trinaesti kat. Kada vam Movement donese vijest povezanu s tim brojem znate da je taj broj sretan. Naime, 26. veljače ćete imati priliku svjedočiti još jednom Hip Hop Delightu, trinaestom po redu, u svoj njegovoj veličini i ljepoti. Bboying braćo i bgirling sestre, tražite si parove jer format natjecanja "2 na 2" se dosad pokazao uspješnim i ovaj puta očekujemo vaše prekrasne guzice i vašu kreativnost. Jednako vrijedi i za hip hop plesače i plesačice. Održat ćemo i locking contest u formatu "svatko sam" pa ti vidi. Mjesto radnje je OKS, upad je 20 kuna što je prava sitnica za ovoliko ljubavi na jednom mjestu. I ne, ovaj put nećete dobiti ni lizalice ni rakiju ni pitu s jabukama na ulazu... Možda samo tapšanje po leđima i "Volimo vas, hvala što ste došli". Ma sigurno hoćete, ne brinite.

The Allmighty Roots Crew - one of the finest

 Movement obožava Rootse. Većina nas ih je vidjela live. Želimo da dijelite našu ljubav.
U ožujku Rootsi su se pridružili Jimmy Fallon Showu kao kućni bend i odsvirali su preko tisuću "stanki za reklame" i "ulaza gostiju". Ahmir Thompson poznatiji kao Questo, Questlove ili (simbolima kao umjetnik prije znan kao Prince) samo ?♥ je kompilirao 22 pjesme koje smatra vrijednima spomena u jedan EP koji je besplatno dan na download. Poslušajte i neka vas ispuni toplina, sreća i činjenica da i obrazovani glazbenici stvaraju hip hop. Mi jedva čekamo album. *trljamo ruke*

DOWNLOAD - The Roots LNJF Sandwiches