"Narodnjaci" su udarili ulice... Što mislim o albumu? Vidi na "read more"... Oduvijek sam stava da bi svi trebali čitati više...

.................................................................................................................

Život nije film. U našoj maloj državi Danskoj predstavnici izdavačkih kuća sjede u staklenim uredima s nogama na Ikea stolu i igraju Solitaire dok čekaju Godota umjesto da posjećuju live nastupe i rade ono za što su plaćeni, a to je potpisivanje izvođača koji uistinu zaslužuju ugovor.

Da je život film, samo jedan nastup bi bio dovoljan da Kandžija emcee Rimokatolik može do kraja života igrati Solitaire. Nažalost, stvarnost je ipak malo okrutnija. Kad neće brdo Muhamedu, mora Muhamed kucati na vrata izdavačkim kućama, a iako je i s početka ulice očito da je u kući upaljeno svjetlo, nitko ne otvara. Dallas Records je prvi label koji je imao muda pustiti mladića čudne frizure u kežual odjeći u svijet koji je inače rezerviran za ćelave nabildane momke koji vuku Phat Farm hlače po farmi svoga debelog oca i u budućnosti vjerujem da će im se taj potpis isplatiti mnogostruko. U današnjem svijetu brzog tempa življenja i još bržih internet bitratea za download albuma, izvođači mogu zaraditi isključivo live nastupima i upravo zato Kandžija nema razloga strahovati za svoj povratak u budućnost jer "Kandžija live nastup" nije običan live nastup. Nije bitno je li podloga njegovom glasu spržena Traxdata sa homemade beatovima ili bend odličnih glazbenika koji mu drži leđa, uvijek ćete doživjeti energičnost, predanost, humor i plavu auru oko onog dvadesetineštogodišnjaka koji se razmahao na stejdžu iako bi prije koncerta gotovo svatko rekao da se i on pojavio da vidi nekog repera koji blješti na suncu i svjetli u mraku.

U svijetu glazbe pri izdavanju albuma postoje dvije kletve... Prva je freshman jinx kada se izvođač koji je prije izdavanja albuma prvijenca stekao reputaciju spotakne i izda poluproizvod koji cijene samo najveći fanovi. Druga je sophomore jinx, kada nakon prvog albuma (koji je btw bio odličan) uslijedi drugi koji je miljama daleko od veličine prvog. Izgleda da ćemo morati još neko vrijeme pričekati da se Kandžija spotakne. "Narodnjaci" su vani. Prije su bili samo unutra, sada su posvuda. Na ulicama, krovovima, radio valovima, na jahtama i traktorima, na mobitelima i u winampima... Samo fizičko izdanje albuma je jednostavno nešto što vrijedi imati. Kaver i booklet su među najboljim stvarima koje su došle u kutiji za cedejove u jako dugo vremena - neovisno o žanru... Osječki fotograf Samir Kurtagić je ovjekovječio neke trenutke iz hrvatske svakodnevice. I da... posjetite Šupicu u pothodniku i kupite neku široku odjeću da Samir ima keša za još bolje objektive i mračne sobe. Svi tekstovi su u bookletu koji ima nadasve didaktičku ulogu da od vas stvori najvećeg Kandžija fana ikad koji će u prvim redovima izvikivati sve riječi svih tekstova (ultimativni bekovi o kojima svaki izvođač samo sanja) i mahati rukama. U bookletu je i zahvala Movementu. Zahvaljujemo na zahvali iako to neće utjecati na recenziju nimalo =P.

Sadržajno, album je zanimljivo sklopljen. Standardno reperski ima par pjesama o reperima, hejterima, sisama, novcima, politici i nekoliko društveno svjesnih glazbenih brojeva, ali stvar je u tome da iako smo o svim temama čuli toliko puta, ovakav način govori "ispričajte me na trenutak, idem se na toalet osvježit"... I gle k***a... Nazad je svježije no ikad. Beatovi iako su od nekoliko beatmakera dovoljno su slični da imaju neku zajedničku poveznicu, a opet dovoljno različiti da ne dosade ubrzo. Jasno mi je da je ovo sad veliki korak, ali takav način "dovoljno je sličan, dovoljno je različit" nužno vuče usporedbe sa posljednjim izdanjem The Rootsa - Rising Down... Kandžijin stil repanja je prepoznatljiv...  Blagoslovljen je razgovjetnošću za koju hrpa demo repera moli Očenaše i iako ponekad ispada iz flowa, uvijek pronađe put da se vrati nazad na beat i udari još jače. Ne postoji emcee bez mane i bolje je tako jer ovako slušamo ljude u svom njihovom sjaju umjesto bogova koje ni ne vidiš jer su pozicionirani previše visoko dok jedu ambroziju i piju nektar. Ovako bar znaš da je čovjek kad ga vidiš da ispija rakiju yo yea... Pošto se poprilično zabavljam kada vučem paralele između ovdašnjih izdanja s nekim hip hop klasicima, mogu se igrati geometrije s Narodnjacima i Jay-Zevim Blueprintom pošto su i Kandžija i Jay-Z izvukli čitav album na svojim plećima uz samo jedno ekstraordinarna gostovanja... Sky Wikluh je ovdje preuzeo tu čast "jedno, ali vrijedno" na izvrsnoj pjesmi "Obična Priča" koja govori o braku koji počiva na temelju neplaniranog začeća. Uistinu jako dobro pričopričanje dolazi do izražaja s ubojitim refrenom, a Tozin beat sa odlično raspoređenim suptilnim ženskim vokalima i istaknutim klepom pristaje tematici i Kandžijinom repovanju kao talijansko odijelo Barneya Stinsona. Istinita priča.

"Jelena" je napokon zabilježena u nečemu osim u live izvedbama. Kandžijino čitanje iz listića čaja da će ga se reperi odreći zbog te pjesme će se vjerojatno i obistiniti jer reperi nemaju nikakav osjećaj za ikakav zaokret od obične rep formule s puno mahanja rukama, iako je hip hop formula zapravo takva da se u Petrijevoj zdjelici izmiješa nekoliko žanrova odjednom... Ova pjesma će uvijek biti hit i svima će biti draga... osim Jeleni. Za muziku je zaslužan Kristijan Funarić, prijatelj Movementa i školovani glazbenik koji je obavio toliko važnih poslova da bi samo nabrajanje uzelo nekoliko kartica teksta pa ćemo skratiti i reći samo jednu riječ - OSCAR...

Lupe Fiasco je izgurao čitavo sranje sa skejt kulturom, Kandžija je ispedalirao bicikl... Čekamo nekog emceeja da napravi pjesmu o Segwayu... Dakle... "Bicikl" je singl koji je uzeo maha sa pripadajućim videom koji je majstorski snimljen, a na intru u samom spotu možemo čuti i Stjepkovu majku... Molio bih producenta da mi javi jel harfa korištena na par mjesta u pjesmi ista ona harfa Curtisa Mayfielda sa stvari "We The People Who Are Darker Than Blue" (ili ako je producent baš drito reper onda jel RJD2 s Aceyaloneovog albuma sa stvari "Here & Now" pošto je RJD2 semplirao Curtisa)... Izluđuje me. Cijenio bih. Hvala.

Na svakom koncertu milijun ljudi počne skakati na sam početak u kojemu stanoviti mladić doziva najvećeg živućeg hrvatskog stilista na privremenom radu u inostrastvu uz riječi "Neveneeeeeee, odjeni meeeeee"... Svi su već čuli ovu pjesmu ∞ puta i upravo zato je moraju čuti još jednom. Zasluženo na albumu.
O "Urbanoj Seljačini" jednostavno nemam puno toga reći. Izađite u subotu u Tvrđu s ovom pjesmom u slušalicama i sve će vam biti jasno.

"Vladaju svijetom" je pjesma o tek propupalim djevojkama koja je korektno odrađena iako ima nekoliko filler lajnova bez kojih je sve moglo proći i refren koji bi zvučao puno bolje da ne zvuči kao da ga izvodi štićenik Vinko Bek doma... Razumljivo je da je cilj refrena bio nešto drukčije, ali eksperiment nije uspio. Nadamo se da je lekcija naučena.

Settov početak beata za "Na Valentinovo" je jazzy savršenstvo, a Kandžijin spoken word u kombinaciji s beatom daje atmosferu zadimljenih kafića iz krimića snimljenih u pedesetima... Uistinu je šteta što je ta atmosfera prekinuta s drugim versom u kojemu jedina stvar vrijedna pažnje je duhovit stih "Uzmem stvar u svoje ruke... H... Što se može?" i drukčijim beatom. Q-Tip je napravio ono što je ovdje pokušano i savršeno je izvukao promjenu beata na "Move", ali Kandžija još uvijek nije Q-Tip, a Sett još uvijek nije J Dilla.

"Batman" je još jedna politički nastrojena pjesma, koja mi je tek nakon nekoliko slušanja sjela. Pjesma je nastala kao posljedica fristajla tako da se cijeni donekle eksperimentalan pristup s ovom. Koliko god Bruce Wayne bio sposoban biznismen i još bolji superheroj, očito nam ni on ne može pomoći.
Beat osječkog beatmakera Phezza (koga lažem? višnjevačkog beatmakera... isti onaj koji je i "Batmana" složio doma) je značajno faceliftao pjesmu "Zemljopis" koja se pojavila i na Jea Mixhejtu pod imenom "Geografija" tako da smo dobili istu pjesmu za iste pare, ali različitu za neke nove klince koji će se tek sada čuti upoznati s Kandžijom. Sada imamo i "Geografiju" i "Zemljopis" pa vrtiiiiiii... Imao sam dojam da ima previše starog materijala, ali te pjesme su uvrštene jer su kvalitetne i morale su biti gore.

Mlade dame koje ulaze u BMW-e pripadnika viših slojeva društva i vozači tih BMW-a su meta u pjesmi "Stare Mrcine". Također jedna od istaknutijih pjesama s albuma s pjevnim refrenom i zanimljivo riješenom pozadinom istog refrena (loopani eieiej). Ma morate čuti taj refren, nema smisla objašnjavat. I stare mrcine stvarno trebaju maknuti svoje masne ruke s naših cura.

Kandžija dok insomnijači piše pjesme poput "Nema Spavanja". Tekstualno nije ništa posebno, ali izvedba toga teksta je značajno podigla cjelokupan dojam.

Atmosphere atmosfera vlada na "Državnik Novog Kova". Slugovski-antovska kombinacija sa jedostavnom,ali preciznom lirikom te MAMOJEBENO GENIJALNIM BEATOM SA NEKIM MASTNO SEMPLIRANIM JUGOTON FUNKOM... "Mislim znam ja srat, ali nemam ni odijelo...". Politička tematika je toliko izlizana tema, ali Kandžija je kao pravi mali crni ulaštivač cipela (jel ulaštivač uopće riječ?) udahnuo temi novi sjaj i osobno mi je ovo jedna od boljih pjesama na albumu. Toza na svojoj A-igri, Jugoton funk, govori političkih vođa, Kandžijin politički predizborni govor, Venomovi skrečevi... Demo reperi, gledajte i učite kad već niste naučili uz Hladno Pivo...

"Reprize" je vjerojatno jedna od onih - hrpa pančlajnova o vegetiranju u obliku kaučnih krumpira, beat koji tiho (ali polako) kida bubnjiće... Vjerujem da većina mladih osjeća svaku riječ koja je izrečena u pjesmi. Prvi dižem ruku s žuljevima od Sonya i prepoznajem se.

"Nije Zadnja" stvarno nije zadnja... Dobar potez. Shvatit ćete o čemu pričam kad kupite album...  I jebemu... Najveća mana albuma zapravo je što riječ "kurčenje" predstavlja značajan dio Kandžijinog vokabulara. Previše puta je spomenuta u raznim oblicima.

Nisam se osvrnuo samo na intro u album, "Neodgovorne Govore" i "Bič"... intro je kao i svaki... ništa novo, ali ipak nijedan intro dosad nije završio sa "ovo su narodnjaci, a nakon toga red domoljubnih pjesama"... "Neodgovorni Govori" je još jedna kritika društva ("Bez imalo vaganja, otišao bi i Draganja jer tu nema ulaganja nego samo laganja...") preko lijepe glazbene podloge. "Bič" je reperska stvar... Za auto savršena, ali neću je previše slušati u svoje slobodno vrijeme...
U-u-u... još jedna paralela sa stranjskim crnačkim albumima yo... "Narodnjaci" i Nasov "Hip Hop Is Dead"... Kontroverzan naslov kojim se kritizira i društvo i stanje hip hopa. Nas ima ljude koji idu na r'n'b, mi imamo ljude koji idu na narodnjake. Sve je povezano. Eto... I to sam izbacio iz svog sustava.

Imam čast prvi recenzirati jedno od relevantnijih hip hop izdanja na ovim prostorima i zadovoljan sam što nisam morao slušati neki mediokritet. Kandžija je tijekom godina pokazao rast i kao emcee i kao umjetnik i na ovom albumu to dolazi do izražaja u potpunosti. Sett, Phezz, Toza i Koolade su složili zanimljiv soundscape, Emtivi Andrija je sve popratio pristojnim tekstovima i još boljim izvedbama istih. Mora vam biti jasno da na našoj sceni ne postoje klasici, već samo albumi koji se puno slušaju. Ovaj će definitivno biti jedan od tih.
Većina recenzija vjerojatno neće biti kao ova... Zašto je ova mjerodavna? Zato što sam najbolji na svijetu, Kandžija je ponekad najbolji na svijetu, a sve najbolje na svijetu dolazi iz Osijeka. Moguće je razumjeti album sa stajališta čitave države, ali prava težina se nazire tek kada dolaziš iz iste sredine kao i emcee i kada čuješ istinu koju on propovijeda jer vidiš isto što i on vidi svaki dan... Podržite. Poslušajte. jo jo nešto između pa jea...

http://www.youtube.com/watch?v=46mqCCoxJfA - Bicikl Video

.................................................................................................................